Ovaj je tekst nastao jer volim sportsku povijest i maraton. Doduše, sportsku povijest malo više nego maraton. Zapravo puno više. Baš sam žensko!
Maraton volim jedino na Zagrebačkom maratonu. Volim njegova dva kruga, njegov asfalt i beton. Ima nešto ludo i napaljujuće u krugovima. Toliko da svaku svoju utrku podijelim na dijelove od 400m. Zamislite samo koliko je to krugova i koliko je to sreće ukupno. To me podsjeća na trčanje na stadionu. A najdraže mi je trčanje krugova na stadionu. Iako sam član vanstadionskog kluba. Kluba simboličnog imena. Ali ovo nije priča o onome što volim u trčanju, već nečemu što malo manje volim. I kako se nosim s tim. O trčanju po neravnom, planinskom, traktorskom, i brdovitom terenu. Baš po tom terenu čije ime i nosi klub. Sljeme!
Na Sljemenu se dana 18.07. održalo Prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju. Utrka maraton. Sljemenski maraton! U isti sam ušla bez očekivanja jer nisam za ove brdsko – planinske – traktorske ludosti, a i jer volim sudjelovanja na prvenstvima.
„Sljemenski je maraton prva trail utrka u Hrvatskoj koji je svoju premijeru doživio u zadnjim danima proteklog milenija, točnije 27. kolovoza 2000. godine. Start i cilj su na Vidikovcu, najvišoj točki staze (1031 metar nadmorske visine), a staza je vijugava i izuzetno zahtjevna s obzirom na spuštanje na 615 metara nadmorske visine, pa opet uspon do najviše točke. Trasa utrke vijuga po sjevernim obroncima Sljemena te se preko Krumpirišta i Srneca spušta u dno Horvatovih stuba koje počinju prolaskom kroz pećinu Medvednicu. Pet stotina Horvatovih stepenica su bez sumnje najljepši izletnički objekt na Sljemenu izrađen ljudskom rukom. Visinska razlika između prve i posljednje Horvatove stube je 117 metara, a vodoravna udaljenost iznosi oko 300 metara.“ (Preuzeto sa stranice organizatora utrke.)
I tri takva kruga. Ti su krugovi bili najbolja stvar cijele staze. Kao što rekoh, ušla sam u utrku bez očekivanja, ali s namjerom da napravim dobar trening dužine. Ono što sam naučila od trenera je da je utrka/trening najbolji tek kad je zadnji dio bolji od prvog. I po tom konceptu treniram i utrkujem se. Barem pokušavam.
Krenula sam u utrku vrlo rezervirano. Prvi krug na 1:18h, prolazeći drugu kontrolnu točku sat pokazuje 2h:35 (1:17h), a u cilju završavam na 3:50h (1:15h). Četvrto mjesto kod žena na Prvenstvu Hrvatske i treće mjesto u ekipnom poretku žena kluba čime direktno sudjelujem u osvajanju ekipnog ženskog zlata. Sve u svemu nije loše za nekog brdskog gunđala i panonsku trkačicu.
Ima nešto neobjašnjivo u tome da te stigne sve ono što ne voliš. Pronalaze ta zla od brda i planine put do mene. Pogotovo njihovi spustovi. Sugestivno, bez prisile i uz psihološki podražaj. Četveronoške gore i na dupetu dolje. I prihvaćam ih! Možete biti spremni maksimalno u funkcionalnim i motoričkim sposobnostima na ravnom, ali trčanje uzbrdo i spust ne tolerira propuste, pogotovo u asfaltnim patikama.
A sad još poneka zanimljivost iz sportske povijest maratonskih utrka… Odabrala sam maratoni s Olimpijskih Igara. Ipak su OI najveličanstvenija natjecanje na svijetu i odlučila sam im dati na ovaj način prednost pred drugim maratonskim utrkama. Ipak je ovo trebala biti Olimpijska godina.
Prvi maratonac Filipides
Jedna od najpoznatijih legendi je ona o grčkom vojniku – heroju Filipidesu koji je trčao od polja Maratona do Atene da bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima. Legenda kaže da je nakon toga umro. Druga legenda kaže kako je isti taj Filipides ipak trčao iz Atene do Sparte. Iako za Filipidesa nismo sigurni, postoje povijesne činjenice u svezi maratona za koje smo sigurni.
Prve moderne Olimpijske igre
Zapis s prvih modernih Olimpijskih Igara 1896. godine u Ateni kazuje nam da je pobjedu odnio grčki radnik na polju Spiridon „Spiros“ Louis. Zanimljivo je da su Grci za maraton na OI organizirali kvalifikacijsku utrku na kojoj je Spiridon bio tek peti.
Olimpijske igre u Parizu 1900.
1900. su se održavale OI u Parizu. Maratonska je utrka bila poprište pravog nesportskog ponašanja. Naime, pobijedio je Parižanin Michael Teto koji je bio dostavljač kruha i jako dobro poznavao grad te je navedene sposobnosti iskoristio kako bi skratio stazu. Iako je cijelo vrijeme utrke američki trkač bio uvjeren da je vodeći, ušavši na stadion, vidio je da je prvoplasirani trkač već tamo.
Olimpijske igre u St. Louisu 1904.
1904. se OI održavaju u St. Louisu. Maratonsku je utrka i ovog puta popratilo nesportsko ponašanje. Prvi u cilj je utrčao Amerikanac Frank Lords. Kasnije se ispostavilo da je isti tijekom utrke odustao, odvezao se autom ispred svih trkača, priključio se na utrku te prvi prošao ciljem. Saznalo se za prevaru te je Lordsu medalja oduzeta.
Maratonska dužina
Do 1921. su maratonske utrke bile različitih dužina. Te je godine dogovoreno da će maratonska dužina postati standardizirana i iznosit će 42 km i 195 m. Na Olimpijskim igrama u Parizu 1924. istrčana je prva službena maratonska utrka te dužine.
Žene na maratonima
Žene pravo službenog sudjelovanja na OI dobivaju tek 1984. u Los Angelesu, iako je povijest puna primjera žena koje su maratone istrčavale i prije toga. Najpoznatija, ne i prva, govori o Katherine Virginiji Switzer (koju sam ima prilike upoznati na Frauenlaufu na Bodensee 2017. Hvala ti Sekana 😊), ženi koja je istrčala Bostonski maraton 1967. Switzer je imala sreću da se to dogodilo u Americi što je bilo medijski poprilično popraćeno pa je postala heroina. Malo je manje poznata priča o grkinji Revithi iz 1896. godine. Za nju kažu zapisi da je trčala maraton u Ateni na prvim modernim OI. Legenda kaže da je propješačila 9 km do organizatora i bila uporna sa željom da trči maraton. Nakon puno nagovaranja organizator je popustio i dopustio joj da trči drugi dan i sama. Pa sad ti reci ženi da ne može nešto napraviti kad odluči da može.
Bosi maratonac
Postoje priče o maratonima u kojima je trkač trčao bos i pobijedio – OI Rim 1960. Abebe Bikila, do tad nepoznati trkač je istrčao svjetski rekord.
Piše: Silvia Šimunović, trkačica i trenerica (AK Sljeme)